Ljubav je slijepa

Ljubav! Postoji li veće čarolije,snage i moći u svijetu? Voljeti i voljen biti često ne idu zajedno, ali svi dođosmo na ovaj svijet iz ljubavi, za ljubav. Ljubav je ta koja i najveće zna učiniti malenima,ona nas zarobi i oslobađa, spaja i razdvaja. Ljubav ne gleda očima već srcem,zbog nje je krilati Amor na slikama slijep, to simbol je slijepe ljubavi, one istinske,ljudske,božanstvene. Opisati, sažeti ljubav u nekoliko rečenica pa i stranica naprosto je nemoguće. Ja kada bi opisivala ljubav, ne znam zašto imam osjećaj da pi pisala mjesecima, godinama, zapravo da nikada ne bih prestala pisati. Katkad se pitam, kako bi život bio bez ljubavi, postoje li uistinu ljudi koji nisu dodirnuli njene čari? Negdje sam pročitala što se upravo uklapa u moja razmišljanja o ljubavi, usudih se reči „ svi smo mi sa srcem rođeni, ne i sa dušom“ , ali kako je moguće ne voljeti? Često nas ljubav asocira na muškarca i ženu, ta ljubav je definirana kao uzajamna pa se primjenjuje na ostale vrste ljubavi. Na žalost nije uvijek baš tako jer današnje vrijeme mijenja boju ljubavi, okus i miris njen. To nije ljubav o kojoj ja želim pisati, prava istinska ljubav usrećuje, odnosi boli, ona se daje bezuvjetno. Spomenula bih Romea i Juliju, često spominjane kao primjer, zatim naše kaštelane Dobrilu i Miljenka, katkad se pitam postoji li još uvijek takva snaga ljubavi. Često sebe uhvatim u razmišljanju o istinskim vrijednostima ovozemaljske ljepote koju rijetki smrtnici upoznaju, nesebična, bezuvjetna, čista, plemenita ljubav. Ona je tu u meni, dotaknite je i Vi u sebi, oživimo je dok još je ima, ako nestane, što će nam ovaj svijet. Ljubav je kao i cvijet koji pruža miris i ljepotu ćak i onima koji ga kidaju, Ljubav podjednaku snagu nosi u djetinstvu,mladosti i starosti, jezik ljubavi svi razumijemo,bio njen okus gorak ili sladak. Bilo kako bilo ja imam prekratke ruke da zagrlim sve one koje volim,moje srce je puno, duša ispunjena. Položite ruke na grudi svog bića i čut ćete iz dubine srca toplinu ljubavi,dozvolite da nekog dodirne toplina ta. 
J.S.K.

 Tako daleko a tako blizu

Žalosni pjev i tužna soneta
u krošnjama rosnim odjekuje
ja na jednom, ti na drugom kraju svijeta,
a moje bilo, tvoje srce čuje.

Smrti vapim, neka me posjeti
nek me grli kada ne budem kraj tebe
ako jednom ne budeš me htjeti
u naručju njenom želim vidjet
sebe.

2014.